Pozdrav iz Kanfanara.
Moje ime je Ružica i u braku sam 3 godine. Od kada sam uzeta,
jedna stvar me silno tišti. Jako volim obitelj i najviše mi je stalo do mira u
kući. Gledanje utakmica kada igraju naši, a pogotovo Svjetskog prvenstva, dio
je naške tradicije. Moj muž to ne želi raditi jer kaže da ga ne zanima nogomet.
Je li to normalno? Kako mu mogu pomoći?
Ružica, supruga i majka iz Kanfanara
Draga Ružice,
Muško koje ne voli gledati naše, abnormalno je muško! O tome govore svjedočanstva koja svake
nedjelje možete čuti na sastancima 'Paćenica'. 'Paćenice' su ženska udruga čije
članice su supruge muškaraca nezainteresiranih za nogomet. Odluka o tome kako
ćete se nositi sa svojim suprugom isključivo je na vama, no ovo su
svjedočanstva drugih žena koje se suočavaju s istim problemom:
'Sve je počelo kada je nedjeljom krenuo na plac umjesto da
gleda prvi lauf. Stvari su brzo izmakle kontroli - 'zaboravio' je gledati
nastup rukometaša na prvenstvu, a na kraju je imao izgovor i za svaku tekmu
naših Vatrenih (večernja škola, tečaj njemačkog...). Dok je cijela familija
gledala utakmicu protiv Srbina, on je bio u sobi za kompjuterom. Sve se više
povlačio i čitao strane knjige, a ni u crkvu više nije išao. Razvela sam se
kada sam posumnjala da je član Crne ruže. Nakon razvoda uzeo mi je i djecu jer
sam ja kao nezaposlena i volim popiti.' - Klara
'Gola istina je da sam oduvijek znala. Oduvijek sam znala,
ali nisam uspjela zaštititi sebe i svoju djecu. Prvo sam samo mislila da više
voli druge sportove. No, onda sam počela nalaziti časopise i knjige na jezicima,
račune za knjige naručene preko interneta, ploče Led Zeppelina... sve one
stvari na koje nas je župnik redovito upozoravao. Odmah sam znala, ali bila sam
kukavica i nisam si htjela priznati. U nemoći sam se odala heroinu i kockanju,
a on je odveo našu djecu, sigurno u ralje Crne ruže.' - Ivanka
'Bili smo jako mladi, na pameti mi je bila samo jedna stvar.
Dok sam se ja odrekla svega da bih trčala za njim, on je mislio samo na sebe i
završavao škole. Tada sam bila potpuno slijepa i nisam vidjela njegovo pravo
lice. Ostavila sam roditelje, prijatelje i školu, a on je mislio samo na sebe i
odugovlačio s upoznavanjem. Nikad mu nisam zamjerala to što ne voli nogomet dok
nije pokazao svoje pravo lice i oženio se za neku kurvicu s fakulteta. Možda se
nikad nismo upoznali, ali ja sam znala sve o njemu. Kasnije sam shvatila da sam
doslovno izbjegla nož jer se pričalo da je član Crne ruže.' - Lea
'Imali smo uspješnu firmu, dvoje djece i kuću dvokatnicu.
Moram priznati da su mi materijalne stvari potpuno pomutile um i zaboravila sam
na ono bitno. Suprug nikada nije mario za to kada igraju naši, a tako je
odgojio i djecu. Njegova sebičnost prelila se na njih i jednog su dana, gotovo
preko noći, djeca otišla svojim putem i napustila me. Tako nezahvalnu i sebičnu
djecu, koja su spremna napustiti roditeljski dom čim im se ukaže prilika, mogao
je odgojiti samo iskrivljeni i perverzni um. Uvidom u njegove račune za mobitel
primijetila sam brojne pozive u trajanju od jedne sekunde. Na internetu sam
saznala da tako komuniciraju članovi sekte Crna ruža. Promptno sam obavijestila
župnika koji mi je spasio život i preuzeo na sebe breme mojeg novca, kako ga
muže ne bi uložio u sektu. Na žalost, zbog tehničkih problema uzrokovanih
razvodom, do novca više ne mogu doći, no to je mala cijena čiste savjesti.' - Marija
'Kada sam konačno dobila sina, nakon brojnih neuspjelih
pokušaja, znala sam da je to dar od Boga. No, znala sam i da je predamnom teško
razdoblje jer Bog nas stalno kuša. Muž nikada nije volio nogomet, a odjednom je
počeo tvrditi da je homoseksualac. Znala sam da je to nemoguće jer
homoseksualci ne mogu imati djecu pa mi nije bilo jasno što skriva od mene. Sve
mi je postalo jasno kada sam ga, nekoliko mjeseci nakon razvoda, vidjela kako
se drži s muškarcem za ruke, što je sotonistički ritual sekte Crna ruža.' -
Tonka
'Iako sam pročitala brojne savjete na internetu, popustila
sam pred suprugovim pritiskom i dopustila sinu da se cijepi u školi. Tada je
bio u osmom razredu. Odjednom ga je prestao zanimati nogomet i provodio je sate
i sate čitajući lektiru i druge knjige. Počeo je slušati stranu muziku i
oblačiti se u crno. U srednjoj školi sve se više povlačio u sebe i puno vremena
provodio u zaključanoj sobi. Najveća pljuska bila mi je kada je rekao da ide
studirati na fakultet u Zagrebu. Izbacila sam ga iz kuće niti ne sluteći da sam
si time zapravo spasila život. Nakon razvoda sam saznala da je i moj suprug
potajno završio fakultet, gdje su ga vrbovali u redove Crne ruže. Cjepivo ne samo da uzrokuje altruizam nego je i njihov obred inicijacije.' -Ana
Željka M., blagajnica udruge 'Paćenice'
