Marijan je odveo djecu kod svojih u Osijek. Rekla sam neka slobodno idu bez mene, da mi nije dobro. Da mi je zlo. Mučno. Da se osjećam kao ukiseljena strvina. Nisam mu rekla da je to zbog njega.
Jučer smo slavili godišnjicu. Ja u halterima i negližeu, on se znoji i linja po meni. Brže je gotovo ako odglumim. Obgrlila sam ga rukama i nogama. Kao da sam ugazila u morsku travu. Njegova znojna i dlakava leđa... ma, mahovina po cijelom tijelu.
'ajde, još 15 sekundi, izdrži Klara...
Morska trava povlači me u dubinu, voda mi puni pluća.
10...
Tamna voda prekrila je svod, sunčeve zrake jedva titraju na površini
5...
U bezdanu sam, napokon okružena tišinom. Tu gdje ribe svijetle u mraku.
Predstava može početi.
Nokti, uzdah, vrisak... svršio je i maknuo se s mene.
Sutra će moći reći dečkima da je zadovolji ženu, a ja sam mirna godinu dana.
Odlazim u Liku. Treba mi nekoliko dana samoće u drvenoj kolibi, okružena mirom i tišinom. Želim svršiti, već sam zaboravila kako je to. Nikad sama, uvijek iscrpljena. Zadnji put sam se zadovoljila u toaletu na poslu, prije više od pola godine. Konačno ću biti samo svoja.
...
Inače ne pijem vino, ali ritual mora biti dovršen. Čaša je pored mene, na drvenom podu. Ležim ispred kamina i izazivam plamen, križajući noge. Čas me vidi, čas sam je sakrila.
Sjenke se igraju po mojem tijelu. Volim nositi seksi rublje, volim se dirati u njemu. Paše mi čipka pod prstima. Paše mi i vlažna, mokra čipka.
Volim svoje tijelo onako kako ga Marijan nikada nije znao voljeti. Zato ga nikada nije niti imao. Držim se u dlanu, želim se, svoja sam. Grije me plamen iz kamina i ja mu se dajem. Osjetim ga kako me dodiruje i draška...
A onda jeza i hladan zrak za vratom. Ukočim se i osluškujem. Tišina. Ali za vratom osjetim tuđi dah. Hladan, paralizirajuć. Polagano okrećem glavu, ali žmirim. Želim ga osjetiti, a ne vidjeti. To je on.
Na vratu osjetim hladan dodir mokrih usana. Zgrabio mi je grudi i cijelo tijelo mi se naježilo od ledenog dodira. Prepuštam se jer znam... prizivanje je uspjelo.
Pronašla sam njegove usne i strastveno ih poljubila. Osjetim težinu njegovog tijela na sebi, dok mi polagano ljubi vrat, ramena, grudi, niže...
Tijelo mi izgara, a sav plamen suklja prema njemu. Dolje je i hrani se mojom požudom. Osjetim ga po cijelom tijelu i želim ga u sebi.
"Uđi u mene...", zajecam.
"Prizovi me imenom", odgovori mi šapatom.
"Strizibub!".
...
Osmijeh na licu i pogled ravno u svemir. Šake grčevito stišću deku, a stopala neprirodno izvitoperena u ekstazi. Kralježnica savinute prema nebu. Nasmiješena Klara. Tako će je zvati.
Već pedeseta žrtva u zadnjih 100 godina. Sve su se naizgled smrznule na licu mjesta, u ekstatičnom zanosu. I sve su pronađene same, pred još toplom žeravicom u kaminu. Zato kruže legende.
O Vladaru Tame, otimaču duša naizgled krotkih žena koje zanemare svoje dužnosti i predaju se bludnim mislima.
O Ledenom Princu, koji kažnjava odbjegle žene i dopušta da njihova ledena srca ovladaju cijelim tijelom.
O Popu Korneliju, koji povlači u zagrobni život majke spremne odreći se svoje djece zbog tjelesnih užitaka.
Ali nitko ne zna za njega, koji ispunjava želje svim ženama koje ga prizovu. Za njega, koji nije niti gospodar niti sužanj. Za njega, koji žene ostavlja u vječnoj ekstazi. Za njega, koji živi u plamenu strasti.
Nitko ne zna za Ličkog Strizibuba. Nitko osim žena koje svoj plamen žele podijeliti, ali ga na ovom svijetu nitko ne prepoznaje.
Nasmiješena Klara. Vječno nasmiješena Klara
Za ažuran Seks i to, lajkajte Facebook stranicu.