nedjelja, 8. svibnja 2016.

37 PREDSJEDNIČKA EROTSKA ISPOVIJEST: Kako sam oprostila jednom fašistu



Pozdrav spremni!
Već dugo čitam vašu stranicu i napokon sam skupila hrabrost iznijeti svoju erotsku ispovijest. Ja sam predsjednica jedne države i htjela bih ostati anonimna. Sve se odigralo jednog toplog svibanjskog dana...

Bio je to vatreni svibanj. Krajem travnja odlučila sam apstinirati i prijaviti se na rehabilitaciju. Moja pohota dovodila me do ludila. Jedan ljubavnik bio mi je partizan, drugi ustaša. Neprestano sam mislila na njih, bježala k njima u tajnosti. Vraćala sam se kući iscrpljena, ali nezasitna, žudjela sam za svakim njihovim dodirom, za svakim njihovim prodorom. Razdirali su me iznutra, a to je osjetio i moj narod.

U apstinenciji sam izdržala jedva tjedan dana. Bilo je nedjeljno jutro i bila sam na misi. Pokušavala sam se koncentrirati na riječi koje su odzvanjale s oltara, ali apstinencijska kriza bila je prejaka. Mogla sam misliti samo na Njega. Cijelo tijelo mi se treslo i oblijevao me hladan znoj. Osjetila sam Ga kako mi pulsira u podsvijesti. Nije me bilo briga je li partizanski ili ustaški, sva moja osjetila ćutila su tu čarobnu plavu venu koja je vodila od dna do vrha. Željela sam ga u sebi i čvrsto stiskala molitvenik znojnim šakama pokušavajući kontrolirati disanje.

Maštala sam kako polagano prodire u mene i osjetila sitne kapljice znoja kako mi vlaže bluzu. Ugrizla sam donju usnu i nesvjesno počela polagano izvijati vrat prema gore kada me presjekao glas s oltara. Spomenuo je moje ime. Osjećala sam se kao dijete kojeg je učiteljica prozvala jer je zaspalo na satu.

Prenula sam se iz maštarije i počela ga slušati. Govorio je o čuvanju hrvatskih vrijednosti i nevinosti hrvatskog naroda. Propovijedao je o nezavisnosti i pravdao ustaške zločine. Bičevao me je riječima i karao tonom svojeg glasa. Rekao je da mi nikada neće oprostiti. Prepustila sam se njegovoj tvrdoj retorici, zažmirila i lebdjela na valovima njegovog glasa.

Valovi su bili sve veći, sve silovitiji i pretvorili se u ono vrlo poznato pulsiranje. Moje prepone su gorjele i osjetila sam ga po cijelom tijelu... 'Pljujemo'... 'Granica'... 'Branitelji'... u sebi sam osjetila svaku njegovu riječ. Čvrsto sam primila drvenu klupu i počela ubrzano disati...

'Kumrovec'

'Ratnici'

'Borci'


Još od mladih dana nisam svršila na tvrdoj crkvenoj klupi. Slomila sam potpeticu, a podstava mi je zapela za klupu i poderala se. Ono što su ljudi oko mene protumačili kao vjerski zanos ja sam doživjela kao duboko religiozno iskustvo. Pribrala sam se, a nakon mise prišla popu, nasmijala se i rekla: 'Ja vama opraštam'. 

Za ažuran Seks i to, lajkajte Facebook stranicu.

Nema komentara:

Objavi komentar